Бж҃е, въ по́мощь мою̀ вонмѝ: гдⷭ҇и, помощи́ ми потщи́сѧ. да постыдѧ́тсѧ и҆ посра́мѧтсѧ и҆́щꙋщїи дꙋ́шꙋ мою̀, да возвратѧ́тсѧ вспѧ́ть и҆ постыдѧ́тсѧ хотѧ́щїи мѝ ѕла̑ѧ: да возратѧ́тсѧ а҆́бїе стыдѧ́щесѧ глаго́лющїи мѝ: бла́гоже, бла́гоже. да возра́дꙋютсѧ и҆ возвеселѧ́тсѧ ѡ҆ тебѣ̀ всѝ и҆́щꙋщїи тебѐ, бж҃е: и҆ да глаго́лютъ вы́нꙋ, да возвели́читсѧ гдⷭ҇ь, лю́бѧщїи сп҃се́нїе твоѐ. а҆́зъ же ни́щъ є҆́смь и҆ ѹ҆бо́гъ, бж҃е, помози́ ми: помо́щникъ мо́й и҆ и҆зба́витель мо́й є҆сѝ ты̀, гдⷭ҇и, не закоснѝ.
Bogu, v pomoshch' moyu vonmi: gdje, pomoshi mui potshisya. Da postydyat'sya i posramyat'sya išqushi dushu moi, da vozvrashchat'sya vspyat'i i postydyat'sya khotyat'sya slija: da vozvrashchat'sya abye stydyaščiesya glagoljušchiy mui: blagoje, blagoje. Da vorozrad'yut'sya i vozveseliat'sya o tebe vsi išqushi tebe, Bogu: i da glagoluut vynu, da vozvelichis' gdje, lyubashi spasenie tvoe. Az'же nišč je, i ubož, Bogu, pomozhi mui: pomoshnik moi izbavitel moi esi ti, gdje, ne zakosnij.